OTOČNI PTIČARI

Poenter je engleski kratkodlaki ptičar.

Po obliku podsjeća na lakog njemačkog ptičara, ali ima puno izrazitije i plemenitije oblike. Ima tipičnu glavu s jako izraženim stopom. Drži se da od svih ptičara ima najbolji nos (njuh), vrlo je temperamentan i izdržljiv. Uši ima dugačke i viseće, a rep se ne skraćuje. Najčešće je bijele boje s crnim, smeđim ili narančastim pjegama, ali su dozvoljene i druge boje, kao crna, mramorasto prošarana, boja limuna i slično. Visok je 60-68 cm.

Engleski seter

Dugodlaki je engleski ptičar visok 63-65 cm, osnovno je bijele boje s crnim ili smeđim mrljama. Može biti i trobojan. Uši su obilno odlakane, dosta duge, viseće, a dugodlakavost je naročito izražena na donjoj strani vrata, donjem dijelu tijela i repa (zastavica) te na stražnjim stranama nogu. Vrlo su lijepi psi. Rep ostaje prirodno dugačak.



Irski seter

Dugodlaki je ptičar, posve sličan engleskom seteru, ali je izrazito mahagonij crvene boje. Po lovnim kvalitetama zaostaje za poenterom i engleskim seterom, a radi svoje ljepote često je u nelovačkim rukama. Uši su mu viseće, rep se ne skraćuje.


Gordon seter

Dugodlaki je škotski ptičar. Po obliku i kvaliteti dlake kao i po radnim sposobnostima odgovara engleskom seteru, ali je uvijek isključivo crne boje s rđavo - smeđim paležom. Uši ima duge i viseće, a rep se ne skraćuje.

Uporaba otočnih ptičara
Za razliku od kontinentalnih ptičara, otočnim ptičarima se ne režu repovi. Uostalom po preporuci FCI-a ne kažnjavaju se ni kontinentalni ptičari kojima nije odrezan rep. Kontinentalni ptičari traže divljač kratko pred lovcem, na puškomet i kad stanu, stanu vrlo blizu divljači (3-5 m). Otočni ptičari imaju veliki radijus kretanja pa se posebice dobro koriste lovištima gdje ima malo divljači. Kad je nađu, označe divljač na 15 i više metara, naročito uz povoljan vjetar.
Kontinentalne ptičare koristimo u lovištima gdje ima više divljači što ne znači da s otočnim ptičarima ne možemo loviti u lovištima s puno divljači, posebice ako je riječ o trčkama.