JAMARI

Jamari su mali psi, oko 40 cm visine, a osnovni zadatak im je rad u jamama. Osim u jamama, mogu se koristiti i za lov na zemlji i to kao goniči ili šunjkavci. Kod nas se koriste u lovu sljedeći jamari:

Jazavčari - su psi na niskim nogama.

Dužina tijela im je znatno veća od visine (visina 25-30 cm). Ima ih u raznim bojama, od bijele sve do crne, no najčešće su crni s paležom ili u raznim nijansama žute i smeđe boje. Prema kvaliteti dlake dijelimo ih na kratkodlake, oštrodlake i dugodlake. Razlika je samo u dlaci, dok im je grada tijela podjednaka. Kod nas su zastupljene sve tri pasmine, dok se u lovu koriste kratkodlaki i oštrodlaki, Međusobno križanje ovih pasmina nije dozvoljeno. Uške su im duge, viseće i prilegnute, prednjim dijelom uz lice. Rep se ne skraćuje. Ima i manjih primjeraka jazavčara koji imaju isti oblik kao normalno razvijeni jazavčari, samo su u cijelosti sitniji. Takve pse nazivamo patuljasti, a još sitnije primjerke kunićari, jer se njima love divlji kunići. Kod nas ih nema.

Foksterijeri su psi jamari visoki 37-38 cm, kvadratičnog oblika tijela.

Pretežno su bijele boje sa smeđim ili crnim pjegama, a mogu biti i trobojni. Uške su im kratke i preklopljene u obliku obrnutog slova V, a to znači da im stoje djelomično prema gore s naprijed i prema dolje preklopljenim vrhom. Repove im se skraćuje tako da ostaju dugi za širinu muške šake (12-15 cm). Foksterijeri mogu biti kratkodlaki i oštrodlaki. Oštrodlakim psima se posebnim načinom šisanja (trimanjem) skraćuje dlaka na nekim dijelovima tijela pa ih to čini vrlo dopa¬dljivim. Kod nas za sada ima samo oštrodlakih foksterijera. Ovi psi su u lovištu pokretljiviji od jazavčara zbog nešto viših nogu, a od njih se traži da idu i u vodu te ustrijeljenu divljač donose iz vode, dok jazavčari ne moraju u vodu.

Lovni terijeri uzgojeni su od foksterijera pa im je građa tijela i veličina podjednaka.

Lovni terijeri imaju nešto zaobljenije oblike (lovačkije), a dlaka im mora biti uvijek manje ili više oštra, a iznimno je dopuštena i kratka, ali tvrda i strunasta dlaka. Uske su im preklopljene, kao foksterijera, a repovi se također skraćuju za širinu muške šake. Boja dlake kreće se od svijetložute, preko rđavo smeđe do potpuno crne sa smeđim paležom (paleži su smećkaste dlake na gubici, nad očima, na donjim dijelovima tijela te oko šupka i na šapama) ili na smeđoj podlozi nose crni plašt. Bijela boja nije dozvoljena, osim gruške bijelih dlaka na grudima. Visoki su do 40 cm. U radu se od lovnih terijera zahtijeva isto što i od ostalih jamara, odnosno foksterijera, a kako su odgojeni isključivo u lovne svrhe, to se od njih traži više oštrine u jamama i u lovu na divlje svinje.
Uporaba jamara
Psi jamari u radu pod zemljom moraju ulaziti u lisičje jame i jazbine jazavaca i po mogućnosti ih zadaviti i izvući. To im rijetko uspijeva, pa je vrlo dobar rad tih pasa, ako zvjerku istjeraju iz jame lovcu pred pušku ili zadržavajući zvjerku u jami lajanjem, omoguće lovcu iskapanje. U radu nad zemljom traži se od tih pasa da u primjerenoj udaljenosti od lovca traže, pronalaze i glasno gone (lajanjem - štektanjem) divljač. Pas mora oglasiti i najaviti svježi trag divljači, a da je i ne vidi, kao i pronaći divljač koja je ranjena odbjegla i uginula, te oblajavanjem pokazati mjesto gdje divljač leži. Psi koji daju glas već na svježem tragu, a da ne vide divljač zovu se slijedoglasni i više su cijenjeni od onih koji se oglase tek kada ugledaju divljač, a koji se zovu vidoglasni.
Ima još čitav niz malih pasa koji se koriste kao jamari u drugim zemljama, ali ih kod nas nema, osim rijetkih primjeraka škotskog terijera (crn sa stojećim ušima), ili velškog terijera (vrlo sličan lovnom terijeru smeđe boje s crnini plaštom).