Istarski kratkodlaki gonič


Opis ove pasmine nađen je u pisanim dokumentima već u 14. stoljeću, a njegovo postojanje potvrdio je i đakovački biskup, Petar Bakić, u 17. stoljeću. Najstariji slikovni zapis predstavlja freska u crkvi Sv. Marije u Beramu (kod Pazina), koju je naslikao majstor Vincent iz Kastva 1474. godine. Kratkodlaki istarski goniči bili su prvi put izloženi na izložbi pasa 1866., a u katalogu su bili navedeni kao "istarski goniči". Prvi upisi u rodovnu knjigu datiraju iz 1924. FCI je priznao pasminu 1949., a prvi sandard je objavljen 1973. Plemenitog izgleda, snježnobijele boje sa žutim ili narančastim oznakama, kratke, tanke dlake i duge, suhe i uske glave. Tijelo je vitko s prilično tankim repom blago zavijenim prema gore. Glas mu je visok, zvonak i ustrajan.






Istarski oštrodlaki gonič


Najstariji opis istarskog oštrodlakog goniča može se naći u kronikama đakovačkog biskupa, Petra Bakića, koji je također zabilježio da je tu pasminu prvi put opisao đakovački kanonik, Petar, 1374. godine. Prvi put su izloženi 1910., a prvi put su upisani u hrvatsku rodovnu knjigu 1924. FCI je priznao pasminu 1948., a prvi standard je objavljen 1969. Njegovo tijelo je čvrste građe i snažnog kostura. Snježnobijele je boje sa žutim i narančastim oznakama, dlaka mu je duga i oštra. Duga glava s bujnim obrvama koje naglašavaju njegov ozbiljan, čak mrki izraz, no u njegovim očima može se primijetiti mnogo odanosti. Rep je debeo i blago zavijen prema gore. Njegov intenzivan glas je srednje visine, no često dubok.


KRATAK POVIJESNI PREGLED:

Njegova povijest jednaka je onoj kratkodlakog istarskog goniča, ali kako su psi s nakostriješenom dlakom općenito manje cijenjeni, njegova je ikonografi ja u riječi i slici vrlo ograničena. Istarskog oštrodlakog goniča podrobno je opisao B. Laska 1896. i 1905. godine. Ovi oštrodlaki goniči prodavali su se u Istri u području Pazina i Buzeta pod imenom "BARBINI". Za vrijeme Prvog svjetskog rata ova je  pasmina gotovo izumrla. Od 1924. godine ovi psi su se upisivali u Hrvatsku rodovnu knjigu. FCI je priznao pasminu godine 1948., a prvi standard potječe iz godine 1969.